Pre par godina gledah neki film, ne sećam se nit’ imena, niti radnje, pamtim samo da se odvijala u budućnosti, kao i sledeću scenu.
Čovek sprema kafu, a na zidu pored njega pišti nešto nalik današenjem tablet računaru. Obaveštenje o pristigloj pošti. Kafa je gotova, čovek skida onaj uređaj sa zida, uključuje ga i lista sa njega dnevne novine uz jutarnju kafu koju je upravo skuvao. Bez gomile papira, izlazaka is kuće po istu, samo tač skrin i novine koje stižu same. Vau.
Jutros, nakon tandrkanja Džastina Timberlejka sa mog telefona i jedno 5,6 snooze-ovanja istog, ustajem, uključujem komp, perem zube, spremam još uvek poluzatvorenih očiju kesicu Nesa 3u1 i sedam za komp. Pa, tako otprilike izgleda moje uobičajeno jutro. Sem kad se uspavam i pri tom kasnim, al’ to je sad nebitno. :)
Klik na Google Chrome. Facebook. Gmail. Pobrišem gomilu nepotrebnih mailova sa raznim popustima i ultra povoljnim ponudama, pa klik na label 24h da vidimo šta ima novo.
Nije da ja sad čitam dnevnu štampu od A do Š, al’ ono, vidim ako ima nešto zanimljivo na naslovnoj, prelistam malo čisto da se razbudim, pročitam horoskop (jao-vidi-ukrštene-reči-e-bedak-ne-mogu-da-žvrljam-po-monitoru, o tome ćemo kasnije), bacim pogled na poslednju stranu, nema ništa posebno, idemo na fejs.
Fejs ko fejs, gomila gluposti svakog dana, par statusa od onih što su ostali budni do jutarnjih sati, nekoliko stvarčica od sinoć, sve već viđeno. Op, “one new recent story“, Wannabe magazin radi od jutarnjih (za nekoga dnevnih) sati. Ajd’ da vidimo šta ima tamo, malo tračevi, malo nekih „istinitih životnih priča“, malo nekih pametnih stvarčica i, eto, ode kafa.
Slična scena (samo malo detaljnija) kao ona gore iz filma, zar ne? Dobro, fali mi neki recimo, iPad, ali veći sam fan PC-a, šta ću, ne može čovek da isprati baš sve trendove.
E, onda mi pade nešto na pamet. Odem ti ja na Google, kucnem online magazin, kad izbaci on budibogsnama stranica i stranica. Uuuuu super, gomila časopisa za džabe, isto sve, samo što ga čitam sa ekrana, big deal, kad ono, međutim! „Ukoliko želite da pogledate to i to izdanje tog i tog časopisa morate se pretplatiti na bla bla bla bla...“ Mućak.
Malo kasnije, držim primerak 24h u rukama, isti onaj kao što sam ga jutros pregledala na ekranu, samo mnogo opipljiviji i, nekako, draži. Da, nije smešno. Draži. Postojaniji. Verovatno će svako pomisliti: „Ok Majo, to su samo novine, zar ne misliš da malo preteruješ?“, u prevodu, da li si ti normalna? Ali evo, recimo, sediš na predavanju, smorio si se k’o žaba, nikog zanimljivog oko tebe i nesvesno krećeš da crtuckaš po ljudima u novinama koje ti stoje na stolu, čisto da ti brže prođe vreme. Nemojte mi reći da nikada to niste radili. A tu su naravno i ukrštene reči ( PRAVE ukrštene reči) i sudoku. Naravno, postoji gomila i gomila aplikacija za mob, iPod, iPad, tablet, ali, nije to to.
Dobro, ne kažem ja da ti više ne možeš da kupiš štampu na trafici, ali svi su izgledi da težimo ka tome.
Nekada smo, u svojim tinejdž danima čuvali isečke iz novina, sakupljali postere, jedva čekali da izađe tekst naše omiljene pesme u njima, seckali slova i tako dalje i tako bliže, a sada imam osećaj kao da se sve to izgubilo. Ne samo zato što sam prerasla te godine, nego, deca više nemaju potrebe za tim kad im je aspolutno sve postalo dostupno na internetu. Ne, ne, ne hejtujem ja internet i tehnologiju, naprotiv, divno je što postoje, ali ipak neke stvari imaju veću draž van interneta.
O knjigama da ne govorim. Prvo što je prilično naporno čitati knjigu na bilo kakvom ekranu, drugo, knjiga je nešto što ima oblik i vrednost, i nikakvi PDF-ovi je ne mogu zameniti. Naškrabaj na poslednjoj strani PDF-a ime osobe koja ti se sviđa. Aha.
Dakle, da rezimiramo. Super je imati kul tehnološke spravice i još kulije aplikacije na njima, od onih za igranje do nekih malo ozbiljnijih, ali ipak je nekim stvarima kao što su knjige, časopisi i dnevna štampa mesto i dalje i na papiru, a ne samo na ekranu.
Hartijo, binarni kod te ne može zameniti! :)