Tehnologija svakog dana napreduje i ne znamo šta mogu da smisle za 3 a kamoli 10 godina, ali ajde da bacimo kratak pregled na ono što znamo, odnosno šta smo to mi imali, a buduće generacije propustile.
Dobro ili loše - procenite sami.
Dial-up connection
Naravno, da krenemo od samog Interneta. Sećate se onog perioda kad je internet bio pojam, prvo si bio faca ako imaš komp, a kamoli Internet. Pa se onda dial up polako useljavao u sve više i više domova, trčali smo da uplatimo sate, otvaramo naloge kod provajdera, pa su se kartice za dopunu pojavile i na trafikama, pa je onda nastupio i post-paid net propraćen ogromnim telefonskim računima i tako dalje i tako bliže, sve dok nije došao dragi kablovski net, ili, po meni malo neslavniji, ADSL. Nema više onog krčanja i pištanja iz zvučnika dok pokušavamo da dobijemo vezu, pa skačemo od sreće ako uhvatimo brzinu od 56 umesto 28kbps. Na youtube nismo smeli ni da pomislimo (osim ako ti se ne čeka pola dana na učitavanje jednog klipa) ali ako ništa drugo, bar smo mogli da skidamo analize Ane Karenjine i visimo po forumima. 
Internet Explorer

Kakav je – takav je, boljeg nije bilo, pa nam nije ni trebao. I tako sve dok se nije pojavila lisica.
Myspace

E, tako je sve počelo. Kako se najlakše navući na Internet ako ne preko socijalne mreže? Nije bilo chata ali su zato leteli čuveni „komenti“ na profilu, iako nije baš uvek sve radilo kako treba, ali služilo je svrsi. Naravno, tu su nezaboravni layouti, sličice, sređivanje, pesma za profil stranu, a i muzika koja je nekada mogla besplatno da se skida odande. Sve je to bilo tako sjajno, šareno i bajno dok se nije pojavio mladi gospodin Zuckerberg i bacio dragog nam i milog Toma u senku. Naravno, postoji Myspace i dalje, ali nije više to to.
Become a fan dugme

Zucker je zatim godinama nastavio da „usavršava“ svoj sajt, na glavu nam se popeše silne promene izgleda, profil, timeline, chat koji je jedno vreme više NE radio nego radio, ali, od svega toga najupečatljivija mi ostade jedna stvar, a to je, ni manje ni više nego „become a fan“ dugme. I tako od fenova nastadoše lajkeri. Ovaj, fanova. A dislike dugme, od vremena pa do danas, ne ubaciše.
Username (not) available

Kao što kaže izreka, ko prvi devojci - njemu devojka... Iliti, što je uzeto, uzeto je. Klinci, srećno vam bilo sa gmailom, hotmailom i ostalim mailovima, forumima i kompaniji. Mačkice i tigrice, zoološki vrt je već postao malo prepunjen.
8-bitne igrice
Kakva bre grafika, kakva rezolucija i memorija, cepala sam Ski i Prince of Persia ko luda iz cmd-a. Dobro, onda je došao Solitaire, Clickomania i ekipa, al’ to je već malo novije doba.
I, naravno, nezaboravni Tetris. Ko nije voleo Tetris, u bilo kom obliku, ne voli ni mene. 
Floppy disk

Ok, nisam baš toliko matora pa one od 8 i 5.25 incha ne pamtim, al’ ove od 3.5 sam koristila čak i pri početku srednje (smarala statističarka), dok je flash još uvek bio ne baš tako česta pojava, pa se ti razbacuj sa 1,44MB. A tu je i ono wooooooooooow kada prvi put rasklopiš diskteu i vidiš šta sve ima unutra i pitaš se kako to funkcioniše.
Sega Mega
E sad, kad sam se već dotakla hardverskih komponenti, ne mogu a da ne spomenem i Segu (pogotovo SegaMega Drive 2). Super Mario, Galaksija, pa one patke što pucaš pištoljem, i nezaobilazni Mortal Kombat! Skupljanje gomile kertridža, izduvavanje prašine iz istih kad kontakti zatrokiraju, i tako ceo dan ispred televizora (da je moglo :/). Ali Mariovu princezu nisam uspela da oslobodim, izvini Mare, ali nešto ti ne valjaju one pečurke.
Mobilni telefoni sa antenom

Baš tako. Sa nostalgijom se sećam plavog malog ericssona t10 sa antenicom i poklopcem. Neko je grickao olovke, neko antene. :P Šalu na stranu, eto, jedva smo čekali da se pojave telefoni u boji, pa oni sa kamerom, a sad više ne znam ni šta bih htela od telefona, jedino da počne da priča sa mnom kad mi je dosadno.
Ima tu još mnogo stvari, ne mogu baš svega da se setim u momentu, a vi slobodno dopunite listu. 
With love, M.